(Phoma lignum )
Suva trulež korena i stabljike uljane repice jedna je od najznačajni prouzrokovača bolesti koja se javlja u jesen nakon setve, odnosno nicanja ove biljne kulture.
Optimalna spoljna temperatura za razvoj ovog patogena je oko 20 stepeni. Rana pojava ove bolesti već na početku može da smanji potencijalan prinos ove značajne ratarske kulture do 50 posto. Simptomi se javljaju na tek izniklim biljčicama, koje pritom sporije napreduju zaostajući u rastu i razvoju, negde poležu do potpunog propadanja cele biljke.
Na mladom lišću, simptomi se javljaju u vidu jasno razgraničenih žućkastih pega sa svetlosmeđim centrom unutar pega ovalnog oblika, najčešće na donjim listovima, dok se kasnije šire i na gornje listove. Ukoliko se pege rašire, lišće se kida i odumire.
Kasnije, u toku vegetacije, simptomi se javljaju i na stabljici u obliku prstena, u osnovi lista, na mestu gde je lišće pričvršćeno za stabljiku. Na korenu mogu da se jave male tamnosmeđe, do crne pege. Dalje se iz pega, kišnim kapima, raznose plodonosna tela tzv. piknidi, sa piknosporama, koja dalje šire zarazu na useve uljane repice, na proizvodnim parcelama.
Mere zaštite sastoje se od poštovanja četvorogodišnjeg plodoreda, održavanja parcela čistim, bez žetvenih ostataka i korovskih biljaka, optimalno i izbalansirano đubrenje, kako bi se uljana repica ravnomernije razvijala i time predupredila pojava ovog patogena, naročito kad je kišno vreme.
Primena nekim od registrovanih fungicida sistemika na bazi aktivne materije difenokonazola i dimksostrobina i boskalidma, u vreme formiranja lisne rozete (4 – 6 listova) mogu ujedno da posluže kao regulatori rasta.
Miloš Radovanović, dipl. ing. savetodavac za zaštitu bilja u PSSS Požarevac